Međunarodna svemirska stanica (MSS), najveća letelica ikada napravljena, predstavlja jedno od najimpresivnijih dostignuća u istoriji čovečanstva. Od trenutka kada su ruski modul “Zarja” i američki “Unity” spojeni 1998. godine, svet je ušao u novu eru svemirskih istraživanja. MSS je postala simbol saradnje, tehnologije i ljudske upornosti, a danas, više od 25 godina kasnije, ona i dalje impresionira svojom veličinom i značajem.
Od prve svemirske stanice “Saljut 1”, koju je Sovjetski Savez lansirao 1971. godine, pa sve do kompleksnog modula “Mir”, postavljenog u orbitu 1986. godine, svemirske agencije su postavljale temelje za ono što će postati jedan od najvećih združenih projekata u istoriji. MSS je konačno završena 2009. godine i od tada je mesto stalnog prisustva čoveka u Svemiru.
Život u orbiti: 16 izlazaka Sunca dnevno
Stanica kruži oko Zemlje brzinom od skoro 28.000 km/h, što znači da astronauti svakih 90 minuta obiđu našu planetu. Tokom 24 sata, posada doživi čak 16 izlazaka i zalazaka Sunca, što život na MSS čini neobičnim i izazovnim.
Iako se MSS kreće izuzetno brzo, u poređenju sa brzinom svetlosti, vreme na stanici prolazi malo sporije. Astronaut koji provede godinu dana na MSS-u, vratiće se na Zemlju tek za stotinku sekunde mlađi od svojih sunarodnika, što je fascinantna demonstracija dilatacije vremena.
Svemir bez granica: 5 agencija, 18 zemalja
Ono što MSS izdvaja kao jedinstven projekat jeste saradnja različitih nacija i svemirskih agencija. Danas, na stanici rade posade iz američke NASA-e, ruskog Roskosmosa, Kanadske svemirske agencije (CSA), Japanske agencije za istraživanje svemira (JAXA) i Evropske svemirske agencije (ESA). MSS je, do danas, ugostila astronaute i kosmonaute iz 18 zemalja, potvrđujući ideju da je svemir prostor bez granica.
Budućnost svemirskog turizma
NASA je potvrdila produženje aktivnosti na MSS do 2030. godine, dok Roskosmos planira izgradnju nove Ruske orbitalne servisne stanice (ROSS). Ipak, nasleđe MSS je osigurano, a planovi za komercijalne svemirske hotele i nove stanice u niskoj orbiti Zemlje sugerišu da su granice istraživanja Svemira daleko od iscrpljenih.
Međunarodna svemirska stanica ostaje svetionik ljudske inovacije i saradnje, a njeno nasleđe će trajati još dugo nakon što se poslednji modul isključi iz orbite.